Mahatma Gandhi, punim imenom Mohandas Karamchand Gandhi rođen 2. listopada 1869. u Porbandaru u Indiji. Bio je indijski odvjetnik, političar, društveni aktivist i pisac koji je postao vođa nacionalističkog pokreta protiv britanske vladavine u Indiji . Kao takav, počeo se smatrati ocem svoje zemlje . Gandhi je međunarodno cijenjen zbog svoje doktrine o nenasilni prosvjed radi postizanja političkog i društvenog napretka.
U očima milijuna njegovih kolega Indijaca, Gandhi je bio Mahatma (“Velika duša”). Besmisleno obožavanje ogromne gomile koja se okupila da ga vidi duž cijele rute njegovih tura učinilo ih je teškom mukom; jedva je mogao danju raditi ili se noću odmarati. “Jadi Mahatmi”, napisao je, “poznati su samo Mahatmama.” Njegova se slava za života proširila svijetom, a povećala se tek nakon njegove smrti. Ime Mahatma Gandhi sada je jedno od univerzalno priznatih na svijetu.
Mladost Mahatma Gandhija
Gandhi je bio najmlađe dijete očeve četvrte žene. Njegov otac – Karamchand Gandhi, koji je bio devan (glavni ministar) Porbandara, glavnog grada male kneževine u zapadnoj Indiji pod britanskim suverenitetom – nije imao mnogo formalnog obrazovanja. On je bio sposoban administrator koji je znao upravljati svojim putem između prinčeva, njihovih podanika i britanskih političkih časnika na vlasti.
Gandhijeva majka Putlibai bila je potpuno zaokupljena religijom , nije mnogo marila za sitnice ili nakit, dijelila je vrijeme između svoje kuće i hrama, često je postila i nosila se danima i noćima dojilja kad god je u obitelji bilo bolesti . Mohandas je odrastao u domu utonulom u Vaišnavizam – štovanje hinduističkog boga Višnua – s jakim primjesama. Džainizam , moralno rigorozna indijska religija čija su glavna načela nenasilje i uvjerenje da je sve u svemiru vječno. Stoga je uzeo zdravo za gotovo ahimsa (neozljeđivanje svih živih bića), vegetarijanstvo , post za samočišćenje i međusobna tolerancija među sljedbenicima različitih vjeroispovijesti i sekti.
Boravljenje u Engleskoj i povratak u Indiju
Mahatma Gandhi je ozbiljno shvatio svoje studije i pokušao nadograditi svoj engleski i latinski polažući maturu na Sveučilištu u Londonu . No, tijekom tri godine provedene u Engleskoj, njegova je glavna preokupacija bila osobna i moralna pitanja, a ne akademske ambicije. Prijelaz iz polu-ruralne atmosfere Rajkota u kozmopolitski život Londona nije mu bio lak. Dok se bolno borio da se prilagodi zapadnjačkoj hrani, odijevanju i bontonu, osjećao se neugodno. Njegovo vegetarijanstvo mu je postalo stalni izvor neugodnosti; prijatelji su ga upozorili da će to uništiti njegov studij, ali i zdravlje. Na njegovu sreću, naišao je na vegetarijanski restoran, kao i na knjigu koja pruža obrazloženu obranu vegetarijanstva, što mu je odsad postalo uvjerenje , a ne samo naslijeđe vaišnavskog porijekla. Misionarski žar koji je razvio prema vegetarijanstvu pomogao je izvući bijedno stidljivu mladost iz ljuske i dao mu novu ravnotežu.
Pojava kao politički i društveni aktivist
Mahatma Gandhi je brzo bio izložen rasnoj diskriminaciji u Južnoj Africi. Na sudu u Durbanu europski je sudac zatražio da mu skine turban; odbio je i napustio sudnicu. Nekoliko dana kasnije, dok je putovao u Pretoriju , besciljno je izbačen iz prvoklasnog željezničkog odjeljka te je drhtao i mrmljao na željezničkoj stanici u Pietermaritzburgu. U daljnjem tijeku tog puta bijeli vozač diližanse pretukao ga je jer nije htio putovati pješice kako bi napravio mjesta za europskog putnika, a na kraju mu je zabranjen i hotel rezerviran “samo za Europljane”. Ta poniženja bila su svakodnevna zarada indijskih trgovaca i radnika u Natalu, koji su ih naučili staviti u džep s istom rezignacijom s kojom su u džep stavili svoju oskudnu zaradu. Ono što je bilo novo nije Gandhijevo iskustvo, već njegova reakcija. Do sada nije bio uočljivza samopotvrđivanje ili agresivnost. No nešto mu se dogodilo dok je pametovao pod uvredama nanesenim na njega. U retrospektivi, putovanje od Durbana do Pretorije učinilo mu se jednim od najkreativnijih iskustava u njegovu životu; bio je to njegov trenutak istine.
Svjetski dan voda obilježava se svake godine 22. ožujka i usmjeren je na važnost vode i podizanje svijesti o 2,2 milijarde ljudi koji nemaju pristup sigurnoj vodi. Riječ je o poduzimanju akcija za rješavanje globalne krize s vodom. Glavni fokus Svjetskog dana voda je podrška postizanju cilja održivog razvoja 6: voda i kanalizacija za sve do 2030. godine.
Blagdan Velike gospe ili svetkovina Uznesenja Blažene djevice Marije je državni blagdan koji se obilježava 15. kolovoza. Na taj dan vjernici iz cijele hrvatske odlaze hodočastiti u marijanska svetišta. Na Veliku Gospu katolici se prisjećaju da je Blažena Djevica Marija dušom i tijelom po završetku svoga zemaljskog života uznesena u nebo sa svojim uskrsnulim sinom Isusom Kristom.
